/
295 Views0
Anemija

Jedna trećina svjetske populacije ima anemiju a najčešća je ona koja se javlja usljed deficita željeza tj. sideropenijska anemija. Ukupni sadržaj željeza u tijelu odrasle osobe iznosi približno 3-4g, od čega se oko 70% nalazi u hemoglobinu crvenih krvnih stanica i u mišićima kao mioglobin. Željezo je temeljno za mnoge osnovne biološke funkcije kao što su transport kiseonika i aktivnosti mnogih enzima i citohroma. Nedostatak željeza je najčešći nutritivni nedostatak u svijetu a nastaje kao rezultat trajne negativne ravnoteže željeza, u uslovima povećane potražnje za željezom, te nedovoljnog unosa ili povećanog gubitka.

Učestalost pojave anemije-predškolska djeca nešto manje od 50%-trudnice 40%-žene u reproduktivnom periodu oko 30%-nedonoščad oko 70%

Anemiju ili malokrvnost nerijetko poistovjećujemo sa niskim vrijednostima hemoglobina. Međutim, detekcija samog hemoglobina u krvi nije dovoljna jer sideropenijska anemija prolazi kroz tri faze i samo je u trećoj fazi, kada je snižen ukupni hemoglobin evidentna.

Uzroci nastanka anemije

Etiologija sideropenijske anemije je promjenjiva a pripisuje se smanjenom unosu željeza putem hrane (dojenčad i mala djeca, vegani i vegetarijanci ili kao posledice siromaštva i pothranjenosti); smanjenoj apsorpciji željeza iz crijeva (antinutrijenti iz hrane, hronične bolesti crijeva, celijakija, infekcija sa Helicobacter pylori, atrofijski gastritis, hirurški zahvati na želucu ili dvanaetopalačnom crijevu); povećavanim potrebama za željezom (trudnice, dojilje, adolescenti u naglom rastu, sportisti) i povećanim gubicima, kao što su menstrualna krvarenja i krvarenja iz probavnog trakta.

Veća svijest o posljedicama i visokoj prevalenci anemije zbog nedostatka željeza može pomoći u ranom otkrivanju i liječenju.

Simptomi anemije

Najčešći simptomi koji prate anemiju su slabost, pojačan umor, otežana koncentracija, bljedoća kože i sluznica, zamor pri uobičajenim aktivnostima, glavobolja, vrtoglavica, zujanje u ušima, lupanje srca, sindrom nemirnih nogu.

Preporučen dnevni unos za željezo dat je u narednoj tabeli.

Preporučen dnevni unos (RDA) za željezo Populacija
Žene 19-50god 18 mg/dan
Trudnice 27mg/dan
Dojilje 10mg/dan
Djeca 1-3 god 7mg/dan
Vegetarijanci RDAx1.8
Muškarci 19+ 8 mg/dan
Muškarci 14-18god 11 mg/dan
Gornja granica za odrasle 45 mg/dan

Trudnice imaju devet puta veće potrebe za željezom u III trimestru u odnosu na početak trudnoće.

Homeostaza (ravnoteža) željeza u organizmu

Da bismo razumjeli kako, zašto i kada se tretira anemija potrebno je da znamo u kojim oblicima se željezo nalazi u organizmu i koje parametre treba da pratimo.

Ključnu ulogu u homeostazi željeza ima hormon hepcidin koga luči jetra.

Nivoi željeza u tijelu, posmatrano i sistemski a i na ćelijskom nivou, su strogo regulisani. Nakon apsorpcije u tankom crijevu, željezo se transportuje po tijelu pomoću plazma transferina i isporučuje u ćelije procesom endocitoze. Unutar ćelija, željezo se deponuje u feritinu, pri čemu su hepatociti i makrofagi posebno važna mjesta skladištenja željeza. Kvantitativno, većina željeza se koristi za hematopoezu,tj. produkciju eritrocita ali sve tjelesne ćelije imaju potrebu za željezom. Kada je potražnja veća, željezo se oslobađa iz ćelija putem jedinog poznatog izvoznika željeza, feroportina. Feroportin je kontrolisan od strane hepcidina, koji negativno reguliše feroportin olakšavajući njegovu internalizaciju i razgradnju a kao rezultat toga, željezo se nakuplja unutar ćelija.

Kod sideropenijske anemije uzrokovane deficitom gvožđa hepcidin je snižen što automatski rasterćuje feroportin da nesmetano izvozi željezo u cirkulaciju.

Stoga mjerenje koncentracije hepcidina ima veliko značenje u dijagnostici i liječenju stanja u kojima je narušena ravnoteža željeza u organizmu. Napredak u razumijevanju uloge hepcidina u kontroli homeostaze željeza dovodi do novih mogućnosti liječenja u stanjima sa sniženim ili povišenim nivoima željeza u organizmu.

Kada posmatramo faze nastanka sideropenijske anemije imamo tri stupnja.

U prvoj, tzv. latentnoj fazi sideropenijske anemije snižen je feritin, tj. zalihe se polako iscrpljuju ali još uvijek je dobar nalaz hemoglobina.

U drugoj fazi, pored feritina smanjeno je i serumsko željezo ali se anemija još ne manifestuje, što se tek dešava u trećoj, manifestmoj fazi, kada je snižen ukupni hemoglobin.

Sve ove parametre je vrlo važno pratiti zbog terapijskog pristupa, načina i oblika suplementacije te dužine same terapije, jer je neophodno ne samo popraviti krvnu sliku tj. hemoglobin i serumsko željezo, već i zalihe željeza, feritin. Da bi se to postiglo, terapija anemije obično traje nekoliko mjeseci.

Međutim, ishranom takođe možemo doprinijeti tretmanu anemije, povećanim unosom namirnica bogatih željezom, prvenstveno onim u hem obliku koji se nalazi u hrani životinjskog porijekla i pazeći na kombinacije namirnica kako bismo obezbijedili što bolju iskoristivost tog željeza koje unesemo u organizam.

Ishrana kod anemije

Adekvatna ishrana kod anemije igra važnu ulogu u samom tretmanu anemije jer doprinosi boljoj apsorpciji željeza iz hrane i suplemenata.

Uravnoteženoj ishrani, samo 10-15% željeza iz hrane se apsorbuje u crijevima kod osoba koje nemaju deficit željeza dok je znatno veća asporpcija kod onih koji su u deficitu i iznosi oko 45%.

Apsorpcija željeza iz hrane životinjskog porijekla, tzv. hemskog željeza je značajno veća od onog koje potiče iz biljne hrane.

 

Izvori hem željeza Sadržaj željeza na 100g namirnice Izvori nehem željeza Sadržaj željeza na 100g namirnice
Svinjska jetra 19 mg Kvasac 18 mg
Pileća prsa 9 mg Susam 14,5 mg
Pileća jetrica 9 mg Pasulj (bijeli) tetovac 10,4 mg
Teleća jetra 5 mg Indijski orah   6,7 mg
Kamenice 4,9 mg Sušena breskva   4,7 mg
Dagnje 5 mg Zobene pahuljice   3,7 mg
Sardina 2,9 mg Špinat   3,5 mg
Jaje 1,8 mg Tofu   2,8 mg

 

Neke namirnice mogu pomoći apsorbciju željeza iz hrane dok druge to mogu spriječiti ili usporiti. Kako bismo povećali iskoristivost željeza iz hrane koju jedemo, trebamo izbjegavati konzumaciju kafe, čaja i hrane bogate kalcijumom uz obroke koji sadrže hranu bogatu željezom. Boljoj aprorpciji željeza doprinosi hrana bogata vitaminom C kao što su sok od naranče, limuna, brokula ili jagode ili da jedemo hranu bez hemskog željeza s hranom od mesa, ribe i peradi.

Antinutrijenti iz hrane koji ometaju apsorpciju željeza iz same hrane ili iz suplemenata su kalcijum, fitati (prisutni u žitaricama), tanini (prisutni u čaju i kafi), mekinje, visoke doze minerala, coca cola.

U novije vrijeme se povezuje crijevna mikrobiota sa povećanom bioraspoloživosti željeza. Smatra se da bakterije koje stvaraju mliječnu kiselinu, uključujući laktobacile, povećavaju bioraspoloživost željeza u ishrani kroz nekoliko mehanizama kao što su smanjenje crijevne pH vrijednosti, promjene u metabolizmu crijevne mikrobiote i stvaranje metabolita te promicanje protuupalnog djelovanja. To sugeriše da bi probiotičke bakterije mogle biti klinički alat za optimizaciju bioraspoloživosti željeza u ishrani kako bi se poboljšao status željeza bez gastrointestinalnog opterećenja oralnim suplementima željeza.

Za sada je fokus na soju Lactobacillus plantarum 299v (LP299v) jer se pokazalo da ima pozitivan učinak na apsorpciju željeza dok niti jedan od ostalih probiotika nije imao slično dejstvo. Buduće studije trebale bi testirati dugoročni učinak Lp299v na status željeza u ranjivim populacijama, uključujući trudnice.

Anemija zbog nedostatka željeza značajan je problem javnog zdravlja koji može uzrokovati iscrpljujuće kliničke posljedice u različitim starosnim grupama, polovima, geografskim područjima i kliničkim stanjima. Stoga je potrebna rana dijagnoza i učinkovito liječenje kako bi se izbjegle povezane posljedice. To se može postići samo uz povećanu svijest zdravstvenih radnika o prevalenci i uzrocima dficita željeza, kao i o prednostima liječenja. Iako postoje učinkoviti načini za nadoknadu željeza, donošenje pravog i pravovremenog izbora između oralnih i intravenskih formulacija željeza ključno je kako bi se izbjegla nepotrebna kašnjenja u unosu željeza i korekciji anemije. Razvoj novih oralnih formulacija željeza s manje gastrointestinalnih nuspojava može rezultovati većim brojem pacijenata koji primaju i dobro podnose terapiju.


LITERATURA:

  1. M D Cappellini, K M Musallam, A T Taher (2020). Iron deficiency anaemia revisited. J Intern Med 287(2):153-170.
  2. Milman N Ann Hematol 2006; 85(9):559-565*RNI Malaysia 2005, National COOrdinating Committee on Food and Nutrition (NCCFN), Ministry of Health Malaysia
  3. Camila M Chaparro, Parminder S Suchdev(2019). Anemia epidemiology, pathophysiology, and etiology in low- and middle-income countries. Ann N Y Acad Sci 1450(1):15-31.
  4. Antonino Davide Romano, Annalisa Paglia, Francesco Bellanti, Rosanna Villani, Moris Sangineto, Gianluigi Vendemiale, Gaetano Serviddio(2020).  Molecular Aspects and Treatment of Iron Deficiency in the Elderly. Int J Mol Sci 21(11):3821.
  5. Artuković Nadinić, R. Barić Rafaj, Lj. Bedrica, M. Pavlak, M. Lipar i V. Mrljak (2020). Hepcidin – peptidni hormon, glavni regulator metabolizma željeza, Pregledni članak. VETERINARSKA STANICA 51 (2), 187-198, 2020.
  6. Susan C. Vonderheid i sar. (2019).A Systematic Review and Meta-Analysis on the Effects of Probiotic Species on Iron Absorption and Iron Status. Nutrients2019, 11(12), 2938
  7. https://www.hsph.harvard.edu/nutritionsource/iron/

Image by Arek Socha from Pixabay .