Jelena Stojanović

Jedna trećina svjetske populacije ima anemiju a najčešća je ona koja se javlja usljed deficita željeza tj. sideropenijska anemija. Ukupni sadržaj željeza u tijelu odrasle osobe iznosi približno 3-4g, od čega se oko 70% nalazi u hemoglobinu crvenih krvnih stanica i u mišićima kao mioglobin. Željezo je temeljno za mnoge osnovne biološke funkcije kao što su transport kiseonika i aktivnosti mnogih enzima i citohroma. Nedostatak željeza je najčešći nutritivni nedostatak u svijetu a nastaje kao rezultat trajne negativne ravnoteže željeza, u uslovima povećane potražnje za željezom, te nedovoljnog unosa ili povećanog gubitka.

Učestalost pojave anemije-predškolska djeca nešto manje od 50%-trudnice 40%-žene u reproduktivnom periodu oko 30%-nedonoščad oko 70%

Anemiju ili malokrvnost nerijetko poistovjećujemo sa niskim vrijednostima hemoglobina. Međutim, detekcija samog hemoglobina u krvi nije dovoljna jer sideropenijska anemija prolazi kroz tri faze i samo je u trećoj fazi, kada je snižen ukupni hemoglobin evidentna.

Uzroci nastanka anemije

Etiologija sideropenijske anemije je promjenjiva a pripisuje se smanjenom unosu željeza putem hrane (dojenčad i mala djeca, vegani i vegetarijanci ili kao posledice siromaštva i pothranjenosti); smanjenoj apsorpciji željeza iz crijeva (antinutrijenti iz hrane, hronične bolesti crijeva, celijakija, infekcija sa Helicobacter pylori, atrofijski gastritis, hirurški zahvati na želucu ili dvanaetopalačnom crijevu); povećavanim potrebama za željezom (trudnice, dojilje, adolescenti u naglom rastu, sportisti) i povećanim gubicima, kao što su menstrualna krvarenja i krvarenja iz probavnog trakta.

Veća svijest o posljedicama i visokoj prevalenci anemije zbog nedostatka željeza može pomoći u ranom otkrivanju i liječenju.

Simptomi anemije

Najčešći simptomi koji prate anemiju su slabost, pojačan umor, otežana koncentracija, bljedoća kože i sluznica, zamor pri uobičajenim aktivnostima, glavobolja, vrtoglavica, zujanje u ušima, lupanje srca, sindrom nemirnih nogu.

Preporučen dnevni unos za željezo dat je u narednoj tabeli.

Trudnice imaju devet puta veće potrebe za željezom u III trimestru u odnosu na početak trudnoće.

Homeostaza (ravnoteža) željeza u organizmu

Da bismo razumjeli kako, zašto i kada se tretira anemija potrebno je da znamo u kojim oblicima se željezo nalazi u organizmu i koje parametre treba da pratimo.

Ključnu ulogu u homeostazi željeza ima hormon hepcidin koga luči jetra.

Nivoi željeza u tijelu, posmatrano i sistemski a i na ćelijskom nivou, su strogo regulisani. Nakon apsorpcije u tankom crijevu, željezo se transportuje po tijelu pomoću plazma transferina i isporučuje u ćelije procesom endocitoze. Unutar ćelija, željezo se deponuje u feritinu, pri čemu su hepatociti i makrofagi posebno važna mjesta skladištenja željeza. Kvantitativno, većina željeza se koristi za hematopoezu,tj. produkciju eritrocita ali sve tjelesne ćelije imaju potrebu za željezom. Kada je potražnja veća, željezo se oslobađa iz ćelija putem jedinog poznatog izvoznika željeza, feroportina. Feroportin je kontrolisan od strane hepcidina, koji negativno reguliše feroportin olakšavajući njegovu internalizaciju i razgradnju a kao rezultat toga, željezo se nakuplja unutar ćelija.

Kod sideropenijske anemije uzrokovane deficitom gvožđa hepcidin je snižen što automatski rasterćuje feroportin da nesmetano izvozi željezo u cirkulaciju.

Stoga mjerenje koncentracije hepcidina ima veliko značenje u dijagnostici i liječenju stanja u kojima je narušena ravnoteža željeza u organizmu. Napredak u razumijevanju uloge hepcidina u kontroli homeostaze željeza dovodi do novih mogućnosti liječenja u stanjima sa sniženim ili povišenim nivoima željeza u organizmu.

Kada posmatramo faze nastanka sideropenijske anemije imamo tri stupnja.

U prvoj, tzv. latentnoj fazi sideropenijske anemije snižen je feritin, tj. zalihe se polako iscrpljuju ali još uvijek je dobar nalaz hemoglobina.

U drugoj fazi, pored feritina smanjeno je i serumsko željezo ali se anemija još ne manifestuje, što se tek dešava u trećoj, manifestmoj fazi, kada je snižen ukupni hemoglobin.

Sve ove parametre je vrlo važno pratiti zbog terapijskog pristupa, načina i oblika suplementacije te dužine same terapije, jer je neophodno ne samo popraviti krvnu sliku tj. hemoglobin i serumsko željezo, već i zalihe željeza, feritin. Da bi se to postiglo, terapija anemije obično traje nekoliko mjeseci.

Međutim, ishranom takođe možemo doprinijeti tretmanu anemije, povećanim unosom namirnica bogatih željezom, prvenstveno onim u hem obliku koji se nalazi u hrani životinjskog porijekla i pazeći na kombinacije namirnica kako bismo obezbijedili što bolju iskoristivost tog željeza koje unesemo u organizam.

Ishrana kod anemije

Adekvatna ishrana kod anemije igra važnu ulogu u samom tretmanu anemije jer doprinosi boljoj apsorpciji željeza iz hrane i suplemenata.

Uravnoteženoj ishrani, samo 10-15% željeza iz hrane se apsorbuje u crijevima kod osoba koje nemaju deficit željeza dok je znatno veća asporpcija kod onih koji su u deficitu i iznosi oko 45%.

Apsorpcija željeza iz hrane životinjskog porijekla, tzv. hemskog željeza je značajno veća od onog koje potiče iz biljne hrane.

Neke namirnice mogu pomoći apsorbciju željeza iz hrane dok druge to mogu spriječiti ili usporiti. Kako bismo povećali iskoristivost željeza iz hrane koju jedemo, trebamo izbjegavati konzumaciju kafe, čaja i hrane bogate kalcijumom uz obroke koji sadrže hranu bogatu željezom. Boljoj aprorpciji željeza doprinosi hrana bogata vitaminom C kao što su sok od naranče, limuna, brokula ili jagode ili da jedemo hranu bez hemskog željeza s hranom od mesa, ribe i peradi.

Antinutrijenti iz hrane koji ometaju apsorpciju željeza iz same hrane ili iz suplemenata su kalcijum, fitati (prisutni u žitaricama), tanini (prisutni u čaju i kafi), mekinje, visoke doze minerala, coca cola.

U novije vrijeme se povezuje crijevna mikrobiota sa povećanom bioraspoloživosti željeza. Smatra se da bakterije koje stvaraju mliječnu kiselinu, uključujući laktobacile, povećavaju bioraspoloživost željeza u ishrani kroz nekoliko mehanizama kao što su smanjenje crijevne pH vrijednosti, promjene u metabolizmu crijevne mikrobiote i stvaranje metabolita te promicanje protuupalnog djelovanja. To sugeriše da bi probiotičke bakterije mogle biti klinički alat za optimizaciju bioraspoloživosti željeza u ishrani kako bi se poboljšao status željeza bez gastrointestinalnog opterećenja oralnim suplementima željeza.

Za sada je fokus na soju Lactobacillus plantarum 299v (LP299v) jer se pokazalo da ima pozitivan učinak na apsorpciju željeza dok niti jedan od ostalih probiotika nije imao slično dejstvo. Buduće studije trebale bi testirati dugoročni učinak Lp299v na status željeza u ranjivim populacijama, uključujući trudnice.

Anemija zbog nedostatka željeza značajan je problem javnog zdravlja koji može uzrokovati iscrpljujuće kliničke posljedice u različitim starosnim grupama, polovima, geografskim područjima i kliničkim stanjima. Stoga je potrebna rana dijagnoza i učinkovito liječenje kako bi se izbjegle povezane posljedice. To se može postići samo uz povećanu svijest zdravstvenih radnika o prevalenci i uzrocima dficita željeza, kao i o prednostima liječenja. Iako postoje učinkoviti načini za nadoknadu željeza, donošenje pravog i pravovremenog izbora između oralnih i intravenskih formulacija željeza ključno je kako bi se izbjegla nepotrebna kašnjenja u unosu željeza i korekciji anemije. Razvoj novih oralnih formulacija željeza s manje gastrointestinalnih nuspojava može rezultovati većim brojem pacijenata koji primaju i dobro podnose terapiju.

LITERATURA:

1. M D Cappellini, K M Musallam, A T Taher (2020). Iron deficiency anaemia revisited. J Intern Med 287(2):153-170.
2. Milman N Ann Hematol 2006; 85(9):559-565*RNI Malaysia 2005, National COOrdinating Committee on Food and Nutrition (NCCFN), Ministry of Health Malaysia
3. Camila M Chaparro, Parminder S Suchdev(2019). Anemia epidemiology, pathophysiology, and etiology in low- and middle-income countries. Ann N Y Acad Sci 1450(1):15-31.
4. Antonino Davide Romano, Annalisa Paglia, Francesco Bellanti, Rosanna Villani, Moris Sangineto, Gianluigi Vendemiale, Gaetano Serviddio(2020).  Molecular Aspects and Treatment of Iron Deficiency in the Elderly. Int J Mol Sci 21(11):3821.
5. Artuković Nadinić, R. Barić Rafaj, Lj. Bedrica, M. Pavlak, M. Lipar i V. Mrljak (2020). Hepcidin – peptidni hormon, glavni regulator metabolizma željeza, Pregledni članak. VETERINARSKA STANICA 51 (2), 187-198, 2020.
6. Susan C. Vonderheid i sar. (2019).A Systematic Review and Meta-Analysis on the Effects of Probiotic Species on Iron Absorption and Iron Status. Nutrients2019, 11(12), 2938
7. https://www.hsph.harvard.edu/nutritionsource/iron/

Image by Arek Socha from Pixabay .

Metabolički sindrom se često naziva sindrom X, sindrom inzulinske rezistencije ili Reavenov sindrom.

Radi se o grupi metaboličkih poremećaja koji se najčešće javljaju zajedno. Dijagnoza se postavlja prisustvom bar tri od navedenih pet stanja:

• Visok šećer u krvi
• Nizak nivo HDL (“dobrog”) holesterola u krvi
• Visok nivo triglicerida u krvi
• Veliki obim struka
• Visok krvni pritisak

Pored toga, metabolički sindrom je često povezan s ubrzanom aterosklerotskom kardiovaskularnom bolešću, gihtom, hroničnom bubrežnom bolešću, opstruktivnom apnejom u snu, nealkoholnom masnom jetrom te reproduktivnim poremećajima, kao što je sindrom policističnih jajnika. Takođe, vezuje se za upalne promjene na koži,  kao  i dva česta stanja, prekomjerno zgrušavanje krvi i stalnu, nisku upalu u cijelom tijelu.

Učestalost pojave raste s dobi, a posebno zabrinjava činjenica  povećane učestalosti kod djece i adolescenata.

Trenutne terapijske mogućnosti za metabolički sindrom ograničene su na individualne tretmane za hipertenziju, hiperglikemiju i hipertrigliceridemiju, kao i na mjere kontrole ishrane i redovne fizičke aktivnosti.

Više od 34% odraslih u SAD-u ima metabolički sindrom.

Uzroci nastanka

Temeljni uzroci metaboličkog sindroma uključuju prekomjernu tjelesnu težinu i pretilost, inzulinsku rezistenciju, fizičku neaktivnost, starenje, nasledne faktore kao i faktore okoline. Uprkos složenosti navedenih uzroka, imamo dosta prostora da djelujemo preventivno ali i terapijski, tako što ćemo promijeniti način ishrane i životne navike.

Preventivne mjere

Ishrana

Mediteranska dijeta se smatra najidealnijim načinom ishrane. Odnosi se na obrazac ishrane, kulturu i kulinarske tehnike ljudi  koji žive u bazenu Sredozemnog mora. Zaslužna je za prevenciju hipertenzije, dijabetesa tip 2 i metaboličkog sindroma, a povoljno utiče i na kulturu življenja.

Mediteranska dijeta je priznata od strane UNESCO-a kao nematerijalna kulturna baština čovječanstva, a američke smjernice o ishrani 2015.–2020. navode ovu dijetu kao primjer zdravog obrasca ishrane.

Karakterišu je visok unos povrća, uključujući zeleno lisnato povrće, voća, žitarica od cjelovitog zrna, mahunarki, orašastih plodova i ekstra djevičanskog maslinovog ulja kao glavnog izvora masti. Umjeren unos crnog vina bogatog antioksidansima, uglavnom tokom jela, takođe je karakterističan za mediteransku dijetu, kao i nizak do umjeren unos ribe i peradi, te niska konzumacija crvenog mesa, maslaca, slatkiša, peciva.

Iako mediteransku ishranu karakteriše visok unos masti, odličan profil masnih kiselina iz maslinovog ulja je zaslužan za poboljšanje inzulinske rezistencije, jednog od glavnih faktora rizika za metabolički sindrom, i lipidnog statusa u krvi, te smanjenje nivoa krvnog pritiska. Takođe, maslinovo ulje je pogato polifenolima, koji imaju protuupalno i antioksidativno djelovanje.

Pored toga, povrće i voće kojima obiluje ovaj način ishrane, pružaju mnoge antioksidanse, vitamine, minerale, fitonutrijente i vlakna koji povoljno djeluju na zdravlje.

Veće pridržavanje mediteranskom načinu ishrane je povezano sa 19% manjim rizikom od razvoja metaboličkog sindroma.

DASH dijeta je takođe veoma koristan način ishrane koji potiče unos povrća, voća, cjelovitih žitarica, mliječnih proizvoda bez ili sa niskim sadržajem masti, mahunarki i orašastih plodova, dok ograničava unos crvenog i prerađenog mesa te napitaka zaslađenih šećerom.

DASH dijetu karakteriše nizak udio masti, posebno zasićenih masti i holesterola, te smanjen udio natrijuma, ali je bogata vlaknima, kalijumom, magnezijumom i kalcijumom.

DASH dijeta se pokazala korisnom strategijom za liječenje hipertenzije a dovodi i do boljeg kardiometaboličkog profila. Takođe, pokazala je korisne učinke na smanjenje tjelesne težine i trbušne (abdominalne) pretilosti.

DASH dijetu takođe karakteriše određen broj serviranja iz svake grupe namirnica, prilagođeno energetskim potrebama organizma.

Ishrana koja može pogoršati metabolički sindrom je bazirana na:

-prostim, rafinisanim šećerima koji se kriju u sokovima, slatkišima, raznim zaslađivačima; prerađenim žitaricma

-trans i zasićenim mastima koje se nalaze u prerađenim biljnim uljima, margarinu, raznim grickalicama, pitama i pecivima, raznim gotovim ili instant jelima, prelivima, smjesama za kolače, kokicama koje se peku u mikrovalnoj itd.

-prevelikom unosu soli, bilo kao dodane ili skrivene soli u hrani kao što su grickalice, suhomesnati proizvodi, konzervirano povrće i riba, instant supe, umaci i prelivi, sirevi itd.

 S druge strane, 

Ishrana koja može poboljšati metabolički sindrom je bazirna na:

-svježem i smrznutom voću i povrću, nemasnim ili niskomasnim mliječnim proizvodima, hladno cijeđenim biljnim uljima, integralnom brašnu, tjestenini i riži, mahunarkama, orašastim plodovima i sjemenkama, ribi i  umjerenoj količini nemasnog mesa

Fizička aktivnost

Na svaku komponentu metaboličkog sindroma u određenoj mjeri povoljno utiču intervencije koje uključuju fizičku aktivnost. Redovna fizička aktivnost pomaže u smanjenju tjelesne težine, smanjenju krvnog pritiska i poboljšanju poremećaja lipida, uključujući povećanje HDL-a i snižavanje triglicerida, a najizraženije dejstvo ima na inzulinsku rezistenciju. Takođe, fizička aktivnost prevenira kognitivna oštećena, depresiju i osteoporozu.

Studije pokazuju da umjerena fizička aktivnost smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti za 20% a kod osoba koje su znato aktivnije i do 27%.

Fizička neaktivnost je identifikovana kao četvrti vodeći faktor rizika za globalnu smrtnost.

Pretilost

Pretilost (gojaznost) i metabolički sindrom su usko ali ne i nužno povezani, što bi značilo da i osobe koje imaju normalnu tjelesnu težinu mogu imati metabolički sindrom.

Međutim, pretilost definitivno negativno utiče na dijagnostičke kriterijume kao što su obim struka, krvni pritisak, “dobri” holesterol, trigliceridi i šećer u krvi.

Pored toga, i druga stanja, kao što su povišena mokraćna kiselina u serumu (potencijalni giht), povišeni trigliceridi nakon obroka, disfunkcionalni HDL, povećan “loš” holesterol (LDL), nealkoholna bolest masne jetre, inzulinska rezistencija, disfunkcija endotela krvnih sudova, ukočenost arterija, nakupljanje epikardijalne masti, protrombotično stanje, abnormalni nivoi adipokina, povećana upala i opstruktivna apneja u snu, su neosporiva veza pretilosti i metaboličkog sindroma.

Jedno je sigurno. Ne postoji savršena dijeta za mršavljenje. Jedini univerzalni načini za smanjenje tjelesne težine su kalorijski deficit i fizička aktivnost. Ali ni to nije dovoljno ako je kratkoročno, jer postignuti rezultati trebaju biti održivi što se jedino može postići edukacijom, svjesnošću i preuzmanjem odgovornosti oboljelog za svoje zdravlje. Motivacija i podrška su neizostavni na tom  putu.

Inzulinska rezistencija

Inzulinska rezistencija nije nužno prisutna komponenta metaboličkog sindroma, ali je veoma česta. Poboljšanje osjetljivosti ćelija na inzulin se postiže smanjenjem tjelesne težine, redovnom fizičkom aktivnošću i lijekovima što rezultuje blagotvornim učincima na krvni pritisak, HDL, trigliceride i šećer u krvi.

Upravljanje stresom

Stres se smatra jednim od uzroka metaboličkog sindroma jer remeti hormonsku ravnotežu i podstiče dislipidemiju kao i nakupljanje masti u abdominalnoj regiji. Takođe, stres pojačava reakciju simatičkog nervnog sistema  pri čemu oslobađanje adrenalina i noradrenalina dovodi do povećanja broja otkucaja srca i krvnog pritiska.

Dalje, hronični stres posredstvom hormona kortizola dovodi do dugotrajnog povećanja šećera u krvi  a s druge strane, kroz negativne emocije, povećavaju se šanse za učestalim konzumiranjem hrane koja nije nutritivno kvalitetna, u cilju psihičkog rasterećenja, što opet vodi lošoj regulaciji šećera u krvi.

Spavanje

Savremeno društvo nam je donijelo povećenu incidencu hronodisrupcije, tačnije „izbacilo“ nas je iz normalnih 24-časovnih ritmova što ostavlja negativan trag po zdravlje.

Uzroci hronodisrupcije mogu biti noćno hranjenje, prekomjerno izlaganje svjetlu tokom noći, pretjeran boravak u zatvorenim prostorima, noćni rad, poremećaj spavanja itd.

Dokazane su interakcije između cirkadijalnog ritma i različitih komponenti metaboličkog sistema, kao što su oštećenje metabolizma ugljenih hidrata i masti, funkcije masnog tkiva te funkcije srca i  krvnih sudova.

Rad u smjenama je povezan sa pretilošću, hipertrigliceridemijom, niskim HDL-om, abdominalnom pretilošću, dijabetesom tipa 2 i kardiovaskularnim bolestima.

Pušenje

Pušenje može povećati rizik od metaboličkog sindroma na nekoliko načina. Dovodi do disfunkcije endotela krvnih sudova, ukočenosti arterija, poremećaja lipida u krvi kao i stalno, blago povišenog CRP-a kao indikatora upale.

Nizak nivo HDL-a i povećani trigliceridi  često su prisutni zbog povećanog oslobađanja slobodnih masnih kiselina kao posljedica niže aktivnosti enzima koji ih razlažu.

Takođe, pušači, zbog povećanog stvaranja kortizola imaju veći rizik za nakupljanje trbušne masti, odnosno imaju veći obim struka.

Faktori rizika za nastanak metaboličkog sindroma koje možemo samostalno pratiti:

Iako je metabolički sindrom ozbiljno stanje, svoje rizike za nastajanjem istog možemo značajno smanjiti regulisanjem i održavanjem normalne tjelesne težine, povećanjem fizičke aktivnosti, pravilnom ishranom, prestankom ili smanjenjem pušenja, regulacijom sna i odmora kao i kontrolom stresa.

Kad bi se problemu metaboličkog sindroma, kao posledice načina života, pristupilo kao pandemiji, što i jeste, mogli bi mu vrlo visoko doskočiti. Na primjer, aktivnom edukacijom stanovništava, boljim urbanističkim planiranjem površina za sport i rekreaciju, promocijom boravka u prirodi, oporezivanjem cigareta, alkohola, visokokaloričnih grickalica, slatkiša i raznih sokova i energetskih napitaka, stimulisanjem, odnosno subvencijom kupovine neprerađene hrane, posebno lokalno proizvedene,  zatim ograničenjem medijskog eksponiranje nezdrave ishrane, posebno ciljano na populaciju djece itd.

Važno je da imamo izbor. 

LITERATURA:

1. heart.org
2. Saklayen (2018). The Global Epidemic of the Metabolic Syndrome. Curr Hypertens Rep.2018; 20(2): 12.
3. McCracken,E., Monaghan,M and Sreenivasan,S. (2018). Pathophysiology of the metabolic syndrome. Clin Dermatol 36(1):14-20.
4. Castro-Barquero, S., Ruiz-León, AM.,  Sierra-Pérez Ramon Estruch,M. and Casas, R. (2020). Dietary Strategies for Metabolic Syndrome: A Comprehensive Review.  12(10): 2983.
5. Pablo Pérez-Martínez et al. (2017). Lifestyle recommendations for the prevention and management of metabolic syndrome: an international panel recommendation. Nutr Rev. 75(5): 307–326.
6. https://www.researchgate.net/figure/Diagnostic-criteria-for-metabolic-syndrome_tbl1_257881066

Image by  Tania Dimas  from Pixabay.